Učenje predstavlja proces koji dovodi do promene u mentalnom ( unutrašnjem ) ili spoljašnjem ponašanju (motorno učenje, veštine ). Učenjem se formiraju tragovi u mozgu koji ostaju kao deo iskustva licnosti i mogu različito dugo trajati što opet zavisi od namene za koju se uči. Učenje se bazira na zapamćivanju gradiva koje se uči. Tako razlikujemo kratkotrajno i dugotrajno učenje kao što razlikujemo kratkoročno i dugoročno pomaćenje. Sistematski oblici učenja imaju za svrhu da poboljšaju cilj i svrhu učenja kao i mogućnosti za kasnije izvodjenje utvrdjenih naučenih operacija. Postoji neograničen broj različitih vidova učenja, od kojih neki mogu voditi čak i negativnim ishodima ili poremećajima ponašanja. Strategija učenja su načini kojima učenik upravlja svojim učenjem, a temelje se na poznavanju ličnih osobina i sposobnosti, znanju o obrazovnim zadacima koje se moraju izvršiti, veštinama sticanja, povezivanja i primene novih znanja, nužnom predznanju i poznavanju svrsishodnosti i korisne vrednosti novog znanja. Efikasnost procesa e-učenja zavisi od unutrašnjih i spoljašnjih faktora učenja. U unutrašnje faktore spadaju fiziološki i psihološki faktori a u spoljašnje faktore spadaju fizički i socijalni faktori. U ovom radu sam obradio intelektualne sposobnoti kod učenika koje spadaju u grupu psiholoških faktora .